Na vrijeme pripremite dijete na odvajanje i odlazak u vrtić ili školu!
Svako odvajanje roditelja i djece je zahtjevno pa tako i prvi polazak u vrtić ili školu. Ipak, to su djetetovi prvi koraci u odrastanju i ispunjavanju svojih ciljeva i snova, a uz roditelje će to prijelazno razdoblje puno lakše i bezbolnije proći.
Kretanje u vrtić ili školu razdoblje je u djetetovu životu u kojem se za njega, ali i za cijelu obitelj zbivaju velike promjene. Ukoliko je to još i prvo odvajanje djeteta od roditelja, situacija je tim osjetljivija. Naime, mališan iz sigurnosti svog obiteljskog doma dolazi u nepoznatu sredinu, među nepoznate osobe.
Svako dijete tad prolazi kroz period prilagodbe, no, neka djeca reagiraju burnije i potrebno im je više vremena, dok neka ne pokazuju veće promjene u ponašanju i prilagode se relativno brzo. No, slažu se stručnjaci, svakako je potrebno određeno vrijeme tijekom kojeg dijete upoznaje odgojitelje i nove prijatelje i time se prilagođava novoj sredini.
Djeca koja se teže prilagođavaju novonastalim situacijama sklona su reakcijama na fiziološkom planu, poput odbijanja hrane i spavanja, probavnih smetnji, čestom pobolijevanju, a neka i reakcijama u ponašanju poput plača, agresivnosti ili povučenosti.
Kako bi se osjećalo što zaštićenije dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost, no, sve takve promjene su prolazna pojava. Ipak, dobro je biti pripremljen na njih kako bi se djetetu u tim situacijama moglo pomoći. S osjećajem sigurnosti, dijete će se prilagoditi novoj sredini te će postupno prestati i promjene u ponašanju.
Ponašanja djece tijekom prilagodbe:
- plakanje bez vidljivog razloga
- ljubomorno čuvanje predmeta donesenih od kuće
- odbijanje hrane
- grčevito držanje za majku ili oca
- burno reagiranje kod rastajanja s roditeljima (trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra)
- odbijanje komunikacije
- povlačenje u sebe
- neka djeca prve dane ulaze u sobu bez otpora zainteresirana za nove igračke, a otpor se pojavi treći dan ili idući tjedan, kada shvate kako je odlazak u vrtić svakodnevan, a u njemu se još ne osjećaju sigurno
- regresija u ponašanju, odnosno vraćanje na ranije oblike ponašanja npr. dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i dr.
- nemiran san
No, kao što smo napomenuli, ova su ponašanja normalna u fazi adaptacije te prođu nakon što se dijete prilagodi okolini i uspostavi socio-emocionalne odnose s odgojiteljem.
Kako možemo pomoći djetetu u prilagodbi?
Komunikacija roditelja i djece izuzetno je bitna, a ta je važnost posebno naglašena kod bitnih životnih promjena. Stoga je s djetetom potrebno razgovarati prije kretanja u školu ili vrtić. Dijete ima neka očekivanja koja na početku možda neće znati jasno izraziti, no kroz neko vrijeme će sigurno izraziti svoju viziju vrtića ili škole. Potrebno je stoga s velikom pažnjom i strpljenjem, kroz razgovor i igru djeci približiti što su vrtić i škola te što tamo mogu očekivati. Dobro bi bilo djeci organizirati manji igrokaz odlaska u vrtić, prošetati s djecom do pravog vrtića i igrati se u vrtićkom igralištu te svakako pozitivno govoriti o vlastitim vrtićkim iskustvima i tad stečenim prijateljstvima. Nikako i nikada ne smije se djecu plašiti vrtićom, poput tamo se mora spavati, tamo ćeš morati sve pojesti, tamo se mora slušati tetu…
Načini na koje se djeca prilagođavaju ovise o:
- individualnim osobinama
- stupnju razvoja
- dobi
- stanju zdravlja
- obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi