Tjelesna neaktivnost veliki je javnozdravstveni problem današnjice. Prema nekim istraživanjima, nalazi se na visokom, četvrtom mjestu uzročnika smrti, gledajući ukupno stanja koja uzrokuje. Iako dokazi o koristi tjelesne aktivnosti na poboljšanje i unaprjeđenje zdravlja postoje još od sredine prošlog stoljeća, često izostaje provedba programa prevencije. Među najznačajnije bolesti koje se razvijaju zbog nedostatka tjelesne aktivnosti spadaju osteoartroza, osteoporoza, križobolja i sarkopenija.
Osteoartroza je jedna od najčešćih bolesti današnjice i naziva se „bolešću civilizacije“. Pojavnost joj je učestalija među tjelesno neaktivnom populacijom i u zemljama s izraženim sjedilačkim načinom života. Osteoartroza je degenerativna bolest zglobova nepoznate etiologije, a osnova su joj razaranje i gubitak hrskavice u zglobu, čime dolazi do smanjena pokretljivosti. Bolest najčešće počinje sa simptomima trnjenja, bolova te ograničene pokretljivosti, i to ujutro, a kasnije i tijekom dana. Tegobe se s vremenom pojačavaju, a najčešće su zahvaćeni veliki zglobovi (kuk, koljeno) te kralježnica (lumbalni i vratni dio). Koristi od odgovarajuće tjelesne aktivnosti (vježbi razgibavanja) su svakako dokazane, kao prevencija, ali i kao terapija.
Osteoporoza je stanje smanjene koštane mase i češće se javlja u žena. Postoje lokalizirana i generalizirana osteoporoza. Lokalizirana najčešće nastaje nakon imobilizacije. Kada govorimo o generaliziranoj osteoporozi, važno je istaknuti da postoje dvije podvrste – primarna i sekundarna. Primarna osteoporoza obuhvaća oko 95% bolesnika, a njezin uzrok nije do kraja razjašnjen. Kada je poznat uzrok osteoporoze, riječ je o sekundarnoj osteoporozi. Liječenje osteoporoze uglavnom nije uspješno, te je napore potrebno usmjeriti u prevenciju, a kao jedna od metoda je svakako primjerena tjelesna aktivnost – hodanje, trčanje ili drugi prigodni oblici vježbanja.
Križobolja je velik zdravstveni problem. Podaci govore da između 60 i 80% osoba tijekom života iskusi križobolju. Mnogi znanstveni radovi napisani su kako bi se dokazala povezanost između tjelesne neaktivnosti i boli u donjem dijelu leđa. Jedan od problema je određivanje uzročno–posljedične povezanosti, odnosno ima li neka osoba bolove u leđima jer se ne bavi fizičkom aktivnosti ili se ne bavi fizičkom aktivnosti jer ima bolove. U svakom slučaju, postoje pokazatelji koji ukazuju na dobrobiti tjelesne aktivnosti (poglavito plivanja) u cilju prevencije križobolje.
Sarkopenija je definirana kao gubitak mase skeletnih mišića i smanjenje mišićne snage. Tjelesna neaktivnost i sarkopenija su povezane jer sarkopenija dovodi do smanjene mišićne mase, što rezultira otežanom i smanjenom tjelesnom aktivnosti, a to opet vodi bržem napredovanju sarkopenije. Temelj liječenja ovog poremećaja jesu kineziterapijske vježbe i pravilna prehrana.
Uz primjerenu tjelesnu aktivnost naglašavamo važnost prevencije, kao i terapije. Obratite nam se s povjerenjem.
Mr. sc. Miro Mišura, dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije
